Što dijete stvarno čuje kad govorimo o hrani i tijelu?

Mislila je da više nije na dijeti... sve dok nismo pogledale pravila koja još slijedi

Možeš li reći da nisi na dijeti, a ipak svakodnevno živjeti po pravilima dijetne kulture? U ovoj epizodi govorim o tome kako dijetna kultura često ne nestane kada prestanemo pratiti plan prehrane, brojati kalorije ili započinjati „od ponedjeljka”. Ponekad samo postane tiša i sakrije se iza rečenica poput „samo malo pazim”, „nisam dovoljno gladna” ili „sutra ću jesti manje”. Znam koliko to može biti zbunjujuće. Izvana može izgledati kao briga o zdravlju ili disciplina, dok iznutra ostaju strah, krivnja, kontrola i stalno pregovaranje s hranom. Upravo zato u ovoj epizodi istražujem razliku između osobnog izbora i pravila koje slijedimo zato što se bojimo posljedica. Dotaknut ću se pitanja poput: * zašto neka „zdrava” ponašanja ipak stvaraju mentalno opterećenje * kako prepoznati kada odnos prema hrani vode zabrane, a ne vlastite potrebe * zašto prestanak dijete nije uvijek isto što i sloboda od dijetnog mentaliteta Moj cilj nije da nakon slušanja osuđuješ sebe ili odmah mijenjaš svaku naviku. Želim ti pomoći da jasnije vidiš što se događa ispod površine i da s više suosjećanja primijetiš pravila koja možda više ni ne propituješ. Ako si umorna od stalne kontrole, kompenziranja i osjećaja da hranu moraš zaslužiti, ova epizoda može ti donijeti važan pomak: više razumijevanja, fleksibilnosti i povjerenja u sebe. Ako trebaš podršku na tom putu javi mi se: andeladindic@gmail.com Instagram [https://www.instagram.com/lifestyle_psychology_/]

Kako pomoći djetetu da razvije zdrav odnos prema hrani?

Odnos djece prema hrani ne oblikuje se samo onime što im stavljamo na tanjur. Često ga mnogo snažnije oblikuju atmosfera za stolom, riječi koje koristimo i način na koji reagiramo kada dijete traži slatko, odbija obrok ili kaže da je sito. U ovoj epizodi dijelim priču o dječaku koji se skrivao u kuhinji i kriomice jeo Nutellu. Taj trenutak još mi je tijekom studija pokazao koliko zabrane, strah i osjećaj da će dijete biti uhvaćeno mogu udaljiti dijete od vlastitih signala gladi, sitosti i zadovoljstva. Govorim i o tome zašto zajednički obroci nisu važni samo zbog nutritivne vrijednosti hrane, nego i zbog poruka koje djeca svakodnevno čuju i vide. U epizodi otvaram pitanja: – Kada granica djetetu pruža sigurnost, a kada stvara krivnju i potrebu za skrivanjem? – Što djeca uče iz naših izraza lica, pogleda i komentara za stolom? – Kako način na koji govorimo o „zdravoj“ i „nezdravoj“ hrani utječe na njihovu sliku o sebi? Ova epizoda pomoći će ti da jasnije vidiš što se zapravo događa iza dječjeg ponašanja prema hrani. Ne mora svaka promjena početi novim jelovnikom. Ponekad počinje mirnijom atmosferom, većim povjerenjem u djetetovo tijelo i odnosom prema hrani u kojem nema srama ni straha. Ako želiš poduzeti konkretne korake na ovu temu prijavi se za Webinar "Zdravo, bez zabrana" > KLIKNI OVDJE [https://forms.gle/eEVuoEKFfJuGnhm38] Za pitanja i podršku, piši mi na: andeladindic@gmail.com

Fatfobija: kako strah od debljanja utječe na odnos prema hrani i sebi?

Fatfobija nije samo otvoreno vrijeđanje osoba u većem tijelu. Ona se često skriva u „dobronamjernim” komentarima, strahu od debljanja, pohvalama za mršavljenje i uvjerenju da iz nečijeg izgleda možemo zaključiti koliko je osoba disciplinirana, zdrava ili vrijedna. U ovoj epizodi govorim o tome kako psihologija gleda na fatfobiju, pristranost prema tjelesnoj masi i internaliziranu stigmu: što kada poruke koje dobivamo iz okoline postanu naš unutarnji glas: kada broj na vagi prestane biti samo podatak i počne određivati kako vidimo sebe. Kroz primjere iz svakodnevice pokazujem koliko se lako odnos prema tijelu pretvori u stalno procjenjivanje, uspoređivanje i osjećaj da nikada nismo dovoljno dobri. Dotaknut ću se pitanja: • zašto sram nije dobar temelj za održivu promjenu? • kako strah od debljanja utječe na odnos prema hrani i tijelu? • što se događa kada život stalno odgađamo za neku buduću, manju verziju sebe? Govorim i o tome kako stroga kontrola hrane, moraliziranje obroka i stalno nadziranje tijela mogu održavati krug restrikcije, gubitka kontrole i krivnje. Ne zato da bismo se zbog svojih misli dodatno osuđivali, nego da bismo jasnije vidjeli odakle one dolaze. Ova epizoda nije poziv da zanemarimo zdravlje. Ona je poziv da o zdravlju govorimo bez ponižavanja i da prestanemo tjelesnu masu koristiti kao mjeru karaktera, discipline i osobne vrijednosti. Za pitanja i podršku piši mi na Instagram [https://www.instagram.com/lifestyle_psychology_/] ili na e-mail: andeladindic@gmail.com

Zašto radiš suprotno od onoga što znaš da je dobro za tebe?

Zašto stalno jedem iako nisam gladna? Zašto radim suprotno od onoga što znam da je dobro za mene? Ako si si ikada postavila jedno od tih pitanja, ova epizoda mogla bi ti donijeti potpuno novu perspektivu. U njoj govorim o psihološkom fenomenu koji stoji iza mnogih naših svakodnevnih odluka o hrani, ali i o tome zašto se često osjećamo kao da vodimo borbu sami sa sobom. Kada razumijemo što se događa između naše namjere i ponašanja, odnos s hranom počinje izgledati drugačije. Možda problem nije u manjku discipline. Možda nije ni u tome što nemaš dovoljno znanja o prehrani. Možda pokušavaš emocionalne potrebe riješiti pravilima o hrani. U ovoj epizodi govorim o: * zašto se javlja želja za slatkim i večernje jedenje * što nam emocionalno jedenje pokušava poručiti * zašto znanje često nije dovoljno za promjenu prehrambenih navika * kako unutarnji sukobi utječu na naš odnos s hranom i način na koji razgovaramo sami sa sobom Ne dijelim nova pravila, dijete ni popis stvari koje bi trebala raditi. Umjesto toga, pozivam te da na trenutak zastaneš i pogledaš svoje ponašanje s više razumijevanja, a manje osuđivanja. Jer možda se najveća promjena u odnosu s hranom ne događa onda kada prvi put odbiješ čokoladu. Možda počinje onda kada prvi put prestaneš govoriti sebi da si sve upropastila i zapitaš se: "Što mi se zapravo događa?" Instagram [https://www.instagram.com/lifestyle_psychology_/] I e-mail: andeladindic@gmail.com

Vrućina, apetit i slatko: što ti tijelo zapravo pokušava reći?

Jesi li primijetila da se po vrućini često smanji apetit, ali se želja za slatkim odjednom pojavi navečer, gotovo kao da te iznenadi? U ovoj epizodi pričam baš o tome: zašto vrućina i želja za slatkim tako često idu zajedno, i zašto to ne mora značiti da nemaš kontrolu. Ako ti se ljeti dogodi da dan prođe na kavi, voću, vodi i nečemu “laganom”, a onda kasnije imaš osjećaj da bi pojela sve slatko u kući, nisi sama. I što je najvažnije, s tobom nije nešto pogrešno. U epizodi otvaram pitanje što se zapravo događa s tijelom, apetitom, energijom i mislima kad su dani sparni, teški i iscrpljujući. Ne pričam o zabranama, krivnji ni pravilima, nego o tome kako drugačije razumjeti svoje signale. Dotaknut ćemo se: * zašto se glad ljeti može “utišati”? * zašto slatko često djeluje kao najlakši izbor? * kako krivnja može pojačati napetost oko hrane? Ova epizoda je za tebe ako želiš mirniji odnos s hranom, manje unutarnjih pregovora i više razumijevanja prema sebi. Možda nakon slušanja nećeš gledati sladoled kao problem, nego kao mali dio šire priče koju ti tijelo pokušava ispričati. Za pitanja i podršku piši mi na Instagram [https://www.instagram.com/lifestyle_psychology_/] ili na e-mail: andeladindic@gmail.com