Gdje si bio '91?

odcast koji sam odjavio sa suzama u očima i knedlom u grlu, jedva. Jer u tri sata gospođa Ljerka Perešin ispričala je nevjerojatnu priču o ljubavi, ratu, vjeri i dala nam svima veliku životnu lekciju. Naravno naglasak je bio na njezinom suprugu Rudolfu Perešinu, jednom od najvećih heroja Domovinskog rata. Osobito smo se dotakli podviga koji je 25. listopada 1991. smjestio među najvažnije datume novije hrvatske povijesti. Taj prelet zrakoplovom iz JNA ima puno aspekata, a u podcastu je Ljerka ispričala onaj osobni aspekt, aspekt žene za koju je Rudi rekao da je u preletu bila njegov kopilot. Da ne duljim... Pogledajte podcast i oduševite se prekrasnom gospođom Ljerkom i njezinim svjedočanstvom nakon kojeg mi je dugo, dugo srce snažnije lupalo.

Srđan Fot, jedan od onih prašinara na čijim je leđima '91. obranjen Turanj - mitsko mjesto obrane Karlovca. Jako se veselim ovakvom gostu kojem sam se dugo nadao. Srđan je '91. imao 20 godina, pobjegao je iz JNA i to s albanske granice i u ljeto se uključio u 110. brigadu u kojoj je postao pripadnik 2. satnije 1. bojne - legendarnih "Wolfova". Vremena za prilagodbu bilo je malo, a karlovački gradski dečko, nekad punker i skins preko noći je morao odrasti. Tu 1991. proveo je na položajima preko Slunjskih Brda do Turnja, Logorišta i Husja. Iduće 1992. postaje pripadnik interventne satnije 110. brigade, s njom prolazi niz izazova, a onaj "najslađi" 1995. operaciju "Oluja" odradio je u postrojbama MUP-a.

U novoj epizodi podcasta gostuje nam Stipe Nimac. Da, napokon ZDRUG! Iz rodnih Lišana Ostrovičkih Stipe je kao mladić otišao u ljeto 1990. u Zagreb gdje je prošao tečaj Prvi hrvatski redarstvenik. Iako je trebao postati pripadnik ATJ Lučko, sudbina je htjela da nakon tečaja bude raspoređen u Jedinicu za posebne namjene Tuškanac. Zadaci osiguranja, kaže, nisu ga pretjerano interesirali kada je počeo rat. Zato odlazi na Sljeme gdje je čuo da ekipu okuplja legionar Gotovina. Odmah po dolasku na Sljeme pokret na ratište. Vatreno krštenje Stipe je imao na Hrvatskoj Kostajnici, a zatim na novogradiškom bojištu, a u jesen 1991. postaje zapovjednik u novooformljenoj 1. bojni "Tigrova" - najprije voda, a zatim i satnije. Zapadna Slavonija bila je teška i surova, ginulo se svaki dan, a u tom paklu Stipe je pronašao i Jelenu - ljubav svog života. Tada "Tigricu", a danas ženu s kojom ima četvero djece, a danas su već baka i dida! S "Tigrovima" je Stipe prošao i jug uzduž i poprijeko sudjelujući u nizu akcija oslobađanja odnosno deblokade Dubrovnika. Slijedila je 1993. i surovi Velebit, a nakon toga odlazak u 8. lakojurišnu brigadu s kojom se borio na karlovačkom i hercegovačkom bojištu (na Buni). Napokon kada je 1994. osnovan 1. hrvatski gardijski zdrug Stipe u njemu postaje zamjenik zapovjednika 1. bojne, a kasnije i zapovjednik. Operacije i tereni nizali su se od "Cincara" preko "Zime-94", "Skokova" i "Bljeska" do "Oluje" i "Maestrala". Puuuuno toga je prošao ovaj prekaljeni ratnik i veselim se ovom podcastu. Borna

Stjepan Domjanić, jedan od najzaslužnijih za uspješno oslobađanje Banovine u Domovinskom ratu. Upravo će Oluja, u kojoj je na glavnom pravcu napada u juriš poveo 2. gardijsku brigadu "Gromove", biti centralna tema ovog podcasta. Dok ga slušam zapravo mi je nevjerojatno da takvog časnika Hrvatska u ratu nije više iskoristila. Stjepan je 1991. ušao u povijest kao prvi oficir koji je prešao iz JNA u slovensku vojsku i to večer prije početka rata u Sloveniji. Nakon uspješne obrane dežele, red je bio i na obranu njegove domovine kojoj se još u proljeće '91. stavio na raspolaganje čekajući poziv koji nikako nije stizao. No kad neće brdo Muhamedu.. Otišao Stjepan na front u Osijek i došao kao naručen. Postavljen je za zapovjednika 2. bojne 130. brigade koja je bila zadužena za obranu Ivanovca. Nakon što je taj zadatak uspješno obavljen Stjepan je otišao u Zagreb gdje je radio na Hrvatskom vojnom učilištu. Ondje su ga prepoznali časnici iz 2. gardijske brigade i pozvali u Gromove. Bila je to win-win situacija. U Oluji je kao desna ruka zapovjednika brigade na čelnom tenku Stjepan rukovodio napadom sve do zadnjeg oslobođenog sela u Hrvatskoj, tamo negdje iza Dvora na Uni. A onda je došla Una, suluda operacija u koju se ne bi išlo da se slušalo Stjepana, ali slušalo se Zagreb. On je rukovodio napadom na pravcu prema Bosanskom Novom. Borna

Moj novi gost u pocastu Gdje si bio '91? je Albert Kajić, maloljetni dragovoljac koji je kao dječak lažirao datum rođenja i "provukao" se u 1. A brigadu Zbora narodne garde "Tigrovi". Bio je to kolovoz 1991. Nekoliko tjedana ranije u svojem domu na zagrebačkoj Savici gledao je ratne izvještaje na televiziji i kada je ugledao prognanike iz Aljmaša na šlepovima u njemu se prelomilo. Postao je pripadnik 4. bojne "Gavrana", a prvi zadatak bio mu je umalo i posljednji. Čišćenje sela Čovac i Gređani. Ulazak u selo bio je strašan, u prvom vatrenom kontaktu Albert je ostao bez zapovjednika voda Miroslava Fretzea koji je ubijen pred njegovim očima. Što je doživio na tom terenu nije do tada gledao ni u ratnim filmovima. Dobro, preživio je. Idući zadatak - Petrinja. I ondje je umalo ostao bez glave kada je dočekan sa skupinom suboraca u zasjedi kod Vile Gavrilović. Nakon par dana izvlačenja prešao je most i izvukao se preko Kupe, a Petrinja je pala. Neki se njegovi prijatelji nisu izvukli, a on osobito apostrofira mladog Antonija Karlovića. Nakon toga opet zapadna Slavonija. Tek što je stigao u Bročice na južnu liniju obrane Novske 16.10. ranjen je odke granate i prebačen u bolnicu u Kutinu. Tamo su razotkrivene njegove godine, ali već prekaljenog dječaka ratnika nitko nije mogao potjerati iz garde. Ratni put nastavio je kratko na sisačkom bojištu da bi mu zimu 1991. obilježile borbe u operaciji Orkan-91. Svoj 18. rođendan 22.1.1992. dočekao je na osječkom bojištu u Frankopanima iz kojih je prešao u 67. bojnu Vojne policije i 1993. završio ratni put. Borna